Ruzmarin kao simbol podela: Kako dve pesme oslikavaju politički razdor u Srbiji
Shutterstock New Africa, Marko Ljutica, Antonio Ahel/ATAImages, M.M./ATAImages
autor:
20. okt. 2026. 22:48
Možemo to da nazovemo kako god hoćemo - polarizacija, segregacija, antagonizam, društveno i političko razilaženje, ali jedno je sigurno, dve "suprotstavljene pesme" sviraju sa dva kraja spektra našeg društva. Na jednoj strani se ori "Stavi ruzmarin ispod jastuka neka večno miriše", na drugoj: "Zato ne volim kad miriše ruzmarin, zato nikada belu boju ne nosim". Neko bi rekao dve obične folk pesme sa varijacijom teksta, u jednoj Merima stavlja ruzmarin ispod jastuka, u drugoj Dara Bubamara ne voli kad oseti miris ruzmarina, svaka iz svojih emotivnih razloga. Ali kada ih stavimo u društveno-politički kontekst, jer upravo tome i služe, dobijaju potpuno drugačije značenje. I ovo nije prvi put, nadajmo se da je poslednji, da jedno društvo koje živi u jednoj zemlji svira dve različite pesme, sad već veoma uspešno na našu kolektivnu žalost, već skoro četiri decenije.
Oglas
Kontekst je vrlo jednostavan. Građani okupljeni oko stranke "Aleksandar Vučić - Ujedinjena Srbija" na svojim predizbornim mitinzima u svom muzičkom repertoaru ponavljaju pesmu koju izvodi Merima Njegomir: "Stavi ruzmarin ispod jastuka". Zašto? Navodno je to bila omiljena pesma Ratka Mladića, čak i da nije jer to sad nema nikakve veze, svrha je postignuta. Na ovaj način formira se nacionalistički duh i sve ono što za pojedince u ovom društvu predstavlja Mladić, iako je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor u Hagu za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Kada na sve to dodamo politički fil (SNS) koji insistira na jedinstvu građana Srbije, iako je uspešno deceniju i po forsirao narativ da u našem društvu postoje "mi i oni" i ako uzmemo u obzir da ruzmarin u našem narodu simboliše ljubav, vernost i večnost, numera savršeno služi svrsi.Muzika i pop kultura, pre svega folk muzika u našem društvu, još od sedamdesetih pa sve do danas uvek je bila alat ili oružje države i vlasti. Od zabrane sevdalinke na Radio Beogradu 70-ih jer se tadašnja Jugoslavija profilisala kao zapadnjačka država, a ne država koja je okrenuta istoku i melizmatičnom pevanju, preko osamdesetih i smrti Tita i neophodne nove simbolike jedinstva svih bivših država SFRJ, zato nam je Lepa Brena pevala "Jugoslovenku", pa onda dolazimo do 90-ih, ratova, sankcija, kriza i potrebe za jačanjem nacionalnog duha, sa njim je došla nacionalna zvezda Svetlana Veličković, kasnije Ražnatović, poznatija samo kao Ceca. O ovome su u naučnim radovima se bavili Ivana Kronja "Smrtonosni sjaj: Masovna psihologija i estetika, turbo-folka", Milena Dragićević-Šešić "Publika i njene zvezde", Bratislav Anastasijević "O zloupotrebi narodne muzike" i Đurković Miša "Ideologizacija turbo-folka".Šta je onda kontrateza "ruzmarinu ispod jastuka" i folk muzici u polarizovanom društvu? Pa, folk pesma, ali sa drugačijom porukom.Politički analitičari su kampanju SNS-a i Aleksandra Vučića opisali kao reaktivnu, dakle svaki njihov potez je bila reakcija na poteze studenata. SNS je "napravio" svoje studente, prigrlio pogrdni naziv "ćaci", "ćacike", "ćacad", na svaku parolu pobunjenih građana kontraparolu i tako dalje i tako dalje i tako dalje.U trenutku kada je "ruzmarin ispod jastuka" postao muzička ptica rugalica, došla je Dara Bubamara sa pesmom "Polja jagoda" koju otvara refren "Zato ne volim, kad miriše ruzmarin, zato nikada belu boju ne nosim". Pesma se neprestano vrti po TikTok i Instagram objavama na kojim najčešće mladi poručuju da "Studenti pobeđuju". Ruzmarin ima potpuno drugačije značenje u pesmama pomenutih pevačica, ali u ovom društvu fenomenološki posmatrano predstavlja razdor prošlosti i sadašnjosti. Taj ruzmarin koji je mirisao decenijama i koji je doveo do mesta do koga smo došli, omladina, studenti i građani više ne žele da osećaju ni na svom reveru, ni na jastuku, a pogotovo ne ispod jastuka.Možda narodno sujeverje sugeriše da ruzmarin ispod jastuka znači da ćete sanjati buduću ljubav ili da ćete imati miran san, u ovom društvu se tumači kao simbol prošlih vremena, nemirnog sna i trenutka u kom se nalazimo, ali i miris koji bi veliki deo ovog društva zauvek zaboravio.Koliko god naši građani živeli u crnilu decenijama, smisao za humor nisu izgubili, pa čak ni u istorijski važnim trenucima kao što je ovaj. Neko bi rekao da pesme o ruzmarinu su preterivanje u analizi, ali jednog dana kada se bude govorilo o našem društvu i o ovom trenutku neki drugi stručnjaci, pre svega sociolozi, vrlo će se baviti finesama. Prošle su devedesete i tek sa distance su postale kristalno jasne kako su orkestrirane u manipulaciji i kontroli mase zarad formiranja kolektivne svesti, ova 2026. sa distance će biti potpuno drugačija nego što je nama sada, samo je pitanje kako će se tumačiti priča o ruzmarinu. Možda će im mirisati gorko, možda slatko.
Pratite nas na društvenim mrežama:
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare